Usporedi li se ljudsko tijelo sa strojem čiji svaki djelić mora svakodnevno besprijekornofunkcionirati, nameće se zaključak da mu je prije svega potrebno osigurati «gorivo»: ugljikohidrate, masti i bjelančevine. Namirnice koje uzimamo doduše sadrže raznolike, složene oblike tih tvari, ali  se one procesom probave moraju razgraditi na jednostavnije jedinice. To se postiže razgradnjom u probavnom sustavu, odakle se sve hranjive tvari, voda, elektroliti, vitamini i minerali daje apsorbiraju i sudjeluju u svim metaboličkim i izgradnim procesima u organizmu.

Pored uloge u probavi i apsorpciji unijetih sastojaka,probavni organi aktivno sudjeluju i u održavanju ravnoteže vode,elektrolita i acido-bazne ravnoteže u organizmu. Štoviše, probavni sustav ima veliku ulogu i u stvaranju imunološkog odgovora.

Proces probave započinje već u ustima lučenjem sline i žvakanjem. Žvakanje također potiče želudac da i on počne lučenje probavnih sokova te da spremno dočeka hranu. Ako je ona dobro prožvakana i usitnjena, daljna probava  u jednjaku, želucu i tankom crijevu bit će olakšana, a vitalne tvari i  energija osigurane svim tjelesnim stanicama. Neprobavljeni se sastojci hrane izlučuju iz debelog crijeva stolicom.
Opće loše osjećanje, bezvoljnost, manjak energije, slabost koncentracije i poremećaje spavanja teško ćemo povezati s probavom. Ipak , ti udaljeni signali mogu ukazivati na poremećaje u probavnom sustavu. Objašnjenje  treba tražiti   u međusobnoj povezanosti probave i svih tjelesnih funkcija.

U današnje vrijeme, unatoč  raznolikoj  i bogatoj ponudi namirnica, nije lako održati uravnoteženi,ispravan dnevni unos svih potrebnih sastojaka hrane. To se prije svega odnosi na zaposlene ljude koji  rade pod pritiskom i u stalnoj su stisci s vremenom. Često jedu s nogu, nedovoljno žvaču, a obroci obiluju rafiniranim, industrijski obrađenim namirnicama. Svježa, sirova hrana biljnog porijekla (voće i povrće) najčešće nije uobičajeni sastojak dnevnih obroka. Tako jednolična i prekalorična hrana, uz ostale nedostatke suvremene prehrane i nedovoljno kretanje, postaje uzrokom niza probavnih tegoba.

Poremećajima probave posebno su podložne osobe starije životne dobi. Njihov probavni sustav ne radi  kao nekad, oni otežano žvaču, u njih je manje želučanih sokova, a hranjivi se sastojci slabije iskorištavaju i  apsorbiraju.Želudac je posebno osjetljiv i prvi signali će vjerojatno stići  iz njega.
Čest osjećaj težine u želucu, mučnina, nadutost, podrigivanje, dobar su razlog da se zapitamo što se događa s našom probavom.

U koliko imate probavnih tegoba preporučili bi vam: